5. 4. 2012.

MASLAČAK


Danas sam ubrao jedan maslačak
i poželeo da ga donesem tebi,
da ga u svoju knjigu staviš
dok ne posivi kao tuga u meni.

Pa nekad kad ga slučajno sretneš
u miru dok listaš tuđe muke,
da ti se raspadnut na ruke spusti,
raspadnut kao moj život što je...

I bez sećanja sa stegnutim licem
baciš ga kroz prozor neka leti,
dohvati nebo i sestre svoje
i bude poslednji moj dodir tebi.

Нема коментара:

Постави коментар