“Voli me do smrti” smešno zvuči sada,
dok su mi prsti daleko za svagda.
A siguran sam bio da zauvek ćemo
da volimo se, pogledom, nemo.
Zamišljam da si bar sada kraj mene,
da se ogledam u tvoje oči snene.
Sad plaćam tugom i učim da glumim
dok iznutra dušu o sećanja krunim.
Zaboraviću te kroz jesenje šume,
kroz požutele staze kojima ne umem
da te dozovem, jer fališ mi k’o san.
Zaboraviću te… al’ neki drugi dan.
Нема коментара:
Постави коментар