Nije važno što sam tu dok želim
da odem.
Trčim i tražim pod nogama led.
Podsećam se šta mogao sam
i svojih snova od kojih sam
otet.
Pazim šta tražim, dok budan po
dnu
previrem svoje nemoći trag.
Ne podnosim noć i svoje sne
lutam, koračam od dna do dna...
Nije važno što sam tu dok želim
da odem
i tražim svoga početka kraj,
i makar deo svoje slobode
koju slučajno zarobio sam.
Olubljen svojim greškama i nem
spiram sa svoga lica laž.
Najlakše je tužan smejati se
u inat svojim propastima.
Predivno ������
ОдговориИзбришиObjasnio si ;)
ОдговориИзбриши