Uzdasi su postali prejako poniženje...
Senke još lutaju po istupelim telima,
a ovaj miris je postao kao snoviđjenje
koje još luta po napustenim selima.
Mir, tišina i uvele lale
jos me sećaju na avgust vreli,
tada su sve moje kule pale,
a gradio sam ih bićem celim.
Ukleta raskrsnica još mi je sveta,
a osećam gađenje sad prema njoj.
Oh, Bože, gde li su sad leta
koja su mi donela samo nespokoj?
Uzbuđeni leptiri krase još mi njive
koje rađaju trave i nose bunilo,
ne, više ne berem ringlove sive,
noć je uvela, al nije ludilo.
Senke još lutaju po istupelim telima,
a ovaj miris je postao kao snoviđjenje
koje još luta po napustenim selima.
Mir, tišina i uvele lale
jos me sećaju na avgust vreli,
tada su sve moje kule pale,
a gradio sam ih bićem celim.
Ukleta raskrsnica još mi je sveta,
a osećam gađenje sad prema njoj.
Oh, Bože, gde li su sad leta
koja su mi donela samo nespokoj?
Uzbuđeni leptiri krase još mi njive
koje rađaju trave i nose bunilo,
ne, više ne berem ringlove sive,
noć je uvela, al nije ludilo.
Нема коментара:
Постави коментар