Retki su
slučajevi u kojima ti je pogled potpuno isti.
Menjaš se,
tražiš... možda i mene kad sa mnom nisi.
Ja ne tražim
da vratiš sve što sam u nepovrat ti bacio,
samo
poštovanje, dobru reč, ruku koju bih uzvratio.
Znam da
okrenem drugi obraz, al ni njih ja nemam sto!
Sve ima
svoje granice: i mudrost, i ludost, i oholost.
Ja nemam šta
da tražim u tom nemanju istih nadanja,
da postojim
u duši u kojoj postoji strah od stradanja.
Ti i ja? Šta
smo? Gde? Vrlo je jasno gde smo zastali...
Tamo gde su
poštovanje i lepa reč zbog sujete zaspali.
Nema smisla
da te tražim tamo gde više ne postojiš,
volim samo
sumnju da sam odveć jedina kob koje se bojiš.
Нема коментара:
Постави коментар