1. 5. 2012.

* * *

Retki su slučajevi u kojima ti je pogled potpuno isti.
Menjaš se, tražiš... možda i mene kad sa mnom nisi.
Ja ne tražim da vratiš sve što sam u nepovrat ti bacio,
samo poštovanje, dobru reč, ruku koju bih uzvratio.

Znam da okrenem drugi obraz, al ni njih ja nemam sto!
Sve ima svoje granice: i mudrost, i ludost, i oholost.
Ja nemam šta da tražim u tom nemanju istih nadanja,
da postojim u duši u kojoj postoji strah od stradanja.

Ti i ja? Šta smo? Gde? Vrlo je jasno gde smo zastali...
Tamo gde su poštovanje i lepa reč zbog sujete zaspali.
Nema smisla da te tražim tamo gde više ne postojiš,
volim samo sumnju da sam odveć jedina kob koje se bojiš.

Нема коментара:

Постави коментар