Stresli smo prašinu sa sebe,
prošlost i svaku iluziju...
Skinula si mi sa ramena
i svoj poslednji trag...
I sad pošaptavajući
o požudi i strepnji
poslednji put (možda)
počinjemo iznova.
Utrnute ruke od osećaja
prolaznosti...
Samo smo dva lica
koja se ne vide.
Zakomešan u strasti
i noć prevarih
da možemo biti sad
potpuni stranci.
A tako mi malo značiš
posle svega...
Samo dodir tvoje kože
kroz pore me prožima...
I osećaj da će sutra
osvanuti život novi...
Novi ja, nova ti,
a stari osećaj.
Нема коментара:
Постави коментар